Posted in Osvrti

“Medvedgrad” Fredrik Backman

Fredrik Backman hirurški precizno zasijeca kožu ljudske prirode, otvara je na najdelikatnijim mjestima, razgleda sadržaj i najtananije sastave, secira još malo, zalazi u dubinu, trudi se da oštrim sječivom ne ošteti tu tananost, ali ipak ulazi toliko duboko gdje je već sve ogoljeno, a bijela kost prijeti da ispod nema više ništa. Čitatelja ostavlja da se s tim nosi kako zna i umije. Da gleda u bjelinu kosti suočavajući se sa njenom krhkošću i snagom u isto vrijeme. Mene je ova knjiga protresla, okrenula naglavačke, vratila nazad na noge i, na kraju, promijenila. Da, ova knjiga me promijenila na mnogo nivoa razumijevanja ljudske prirode i, što je važnije, sebe. Continue reading ““Medvedgrad” Fredrik Backman”

Advertisements
Posted in Osvrti

“Brit-Mary je bila ovdje” Fredrik Backman

„Kada se zađe u izvjesne godine, gotovo svako pitanje koje čovjek sebi postavlja svodi se na jedno: Kako da živim svoj život?“

Brit-Mary se ovo zapitala u 63-oj godini života. Jednoga jutra je ustala i odlučila da je dosta. Razvela se od muža sa kojim je decenijama u braku i u kojem je bila ona koja je vodila računa o tome da sve funkcioniše kako treba. Uvijek sve čisto, oprano, skuhano, zategnuto… Ona naučena da bude zadovoljna, onda kada je zadovoljan i njezin muž. Sretna kada je sretan i on.  Ispunjena kada se ispunjavaju njegovi snovi. Jer je svoje odavno prestala sanjati. Prestala se nadati. Prestala očekivati. Nije Brit-Mary odlučila da nema očekivanja. Samo se jednoga jutra probudila bez njih.

Brit-Mary je nekada davno bila djevojčica. Porodična tragedija natjerala ju je da brzo odraste, ali i povuče se. Postane drugačija. Plašljivija. Organizovanija. Nesigurnija. Trebao je neko ko će je voljeti. Ko će biti tu za nju. Udala se za Karla. On je bio ostvarenje njenih snova. Imala je ona nekada i svoje. Ne zna kako se to desilo, ali prestala je sanjati, a počela živjeti. Životom žene koja će sve učiniti da učiniti supruga sretnim. Da bude ponosan što ju je oženio. Vremenom se život pretvorio u niz kompromisa. Oni su prerasli u prihvatanje onoga što je dobro za druge i ispravno. Brit-Mary se izgubila. Smisao njenog života postali su spiskovi za kupovinu, opran i opeglan veš, čista kuća, svježe pripremljen ručak, uredno složen escajg u ladici. Navikla se na to. A navike su najjači okovi. Ovisna o urednom, kulturnom i društveno prihvatljivom životu, Brit-Mary je nastavila održavati privid dobrog braka. Nije joj bilo teško, jer je samu sebe stavila u ulogu žrtve još u djetinjstvu. A kada ste žrtva, onda možete patiti do mile volje. Sažalijevati se i trpiti. Ne mogu da zamislim gorega od samosažalijevanja i zauzimanja uloge žrtve, ali Fredrik Backman se uvijek bavi likovima koji su iščašeni, uvrnuti, drugačiji, pa sam dopustila sebi da upoznam Brit-Mary iako mi se odmah nije svidjela. Osim reda i discipline. Tu joj skidam kapu do poda. Uglavnom, Brit-Mary jednoga dana odlučuje da se razvede i napusti muža. Ali, kako nastaviti živjeti bez njega kada je on bio njen centar svijeta, njen smisao i svrha življenja? Za početak, pokušava se zaposliti. Dobija jedno jedino mjesto koje su joj mogli ponuditi – mjesto trenera lokalne fudbalske ekipe u selu Borg, daleko od grada u kojem je Brit-Mary živjela i svjetlosnim godinama daleko od načina na koji je živjela. Brit-Mary o fudbalu ne zna ništa, a stanovnicima Borga je fudbal jedino što imaju. Kada se oni koji prvi put u životu  otisnu daleko od svega što im je poznato da pronađu smisao svog života i oni kojima smisao života izmiče iz ruku nađu na istoj strani obale, ne preostane im ništa drugo nego da zajednički osvajaju mora koja su ispred njih. Za Brit-Mary će ovo biti životno buđenje, a za stanovnike Borga novo rođenje.

Ništa nije išlo po planu od kako je Brit-Mary došla u Borg. Stan u kojem je živjela bio je star i neuredan, a vlasnica ogorčena pijandura. Prostorije sportskog kluba neuslovne, djeca koja tamo treniraju neodgojena, odrasli bahati. No, to je za Brit-Mary značilo istupanje izvan zone komfora, a to je i tražila na bi li pronašla sebe. Spašavajući šta se spasiti da, a ne znajući šta radi, Brit-Mary će upoznati cijeli jedan zasebni svijet koji je paralelno postojao sa njena četiri zida u koja se bila zatvorila. Ništa nije išlo po planu od kako je Brit-Mary došla u Borg. Po prvi put je pomislila kako to možda i nije tako loše.

Postupajući onako kako smatra da je najbolje – sa opsesivno-kompulzivnim poremećaj za red, ova žena u poznim godinama dopušta svijetu da je upozna bolje, da se predstavi, a i njima otvara vrata svog svijeta. Jedna nezgodna situacija navešće je da porazmisli o svom starom životu i pokuša mu se vratiti iako je u Borgu već postala „domaća“, ali ubrzo shvata ono što je trebala znati odavno i konačno donosi odluku.

Nakon Uvea i bake, Fredrik Backman i sa likom Brit-Mary nastavlja da nam otkriva pravu prirodu onih ljudi koji često ostaju neshvaćeni, sami i daleki od društva. Onih ljudi koji bi voljeli da ih vole, ali to ne znaju iskazati. Onih ljudi koji imaju ljubav za pružiti, ali ne znaju način. Onih ljudi koji bi izašli iz svoje kože i uskočili u neku drugu koja bi im bila prijatnija, ali nemaju hrabrosti. Takvi ljudi nose štit prema vanjskom svijetu, štiteći sebe i svoja osjećanja, štiteći druge od samih sebe, a zapravo ne mogu uraditi ništa jednom kada štit padne i sve emocije izađu na vidjelo. Tada im samo preostaje, kao što je i Uveu, i baki i Brit Mary da posegnu za svojim životom, svojim snovima, svojim željama… Jer niko to neće učiniti umjesto njih.

 

Romani Fredrika Backmana djeluju kao da bi ih svako mogao napisati. I mogao bi. Svako ko je toliko načitan, obogaćen iskustvom, hrabar da zaroni najdublje u čovjeka, toliko oslobođen predrasuda da jasno sagleda ono što vidi, dovoljno slobodan da razmisli o tome što vidi i jednako hrabar da donese zaključke i lud da to stavi na papir svjestan da će mnogi mudrost jednostavnosti nazvati lakim i usuditi se da pomisli da bi ovakav roman mogao napisati svako. Hvala Backmanu što postoji.

Posted in Osvrti

“Džentlmen u Moskvi” Ejmor Touls

Aleksandar Iljič Rostov je plemić. Jedan od onih koji su rođeni plave krvi i sve i da žele, ne bi znali za drugačije negoli gospodsko držanje, govorenje, ponašanje. Široko obrazovanje, upućenost u sve sfere života i lagodno življenje, ukratko aristokratija par excellence zasmetali su boljševicima 1922.godine, te ga osuđuju na kućni pritvor. Osuđen je da do kraja života nikada ne kroči nogom izvan zidova hotela Metropol. Čovjek koji je navikao na širinu osuđen je na skučenost, gospodin koji je navikao da ga služe, sada će služiti drugima, osoba koju su oslovljavali sa vaše prevashodstvo sada je postala bivša. Radnja romana je sama po sebi privlačna. Nadrealne okolnosti pomalo Marquezovskom maštom osmišljena, međutim, nisu ništa u poređenju sa onime što će se zaista dešavati unutar nešto debljeg romana. Voljela sam ga čitati, pa je zato naše druženje trajalo kroz dvije sedmice, nerado sam ga završila, pa sam zato za posljednjih pedesetak stranica odvojila jedno jutro mira i tišine gdje ću nasamo provesti vrijeme sa džentlmenom iz one skoro, pa zaboravljene sorte. I nemam namjeru da vam prepričavam radnju romana iako je sasvim sigurno i ona zanimljiva. Do samog kraja i neizvjesna. Puna prevrata i raznolikih čudesa. Iako se čini da se ne dešava ništa. Radnjom ovladava mir. Želja mi je da vam prenesem emociju koja me nosila kroz petsto stranica. Continue reading ““Džentlmen u Moskvi” Ejmor Touls”

Posted in Osvrti

“Blue moon” Damir Karakaš

S obzirom na to koliko mi se dopala knjiga „Sjećanje šume“ Damira Karakaša, jedva sam čekala da pročitam i njegov „Blue moon“. Dopada mi se što piše drugačije od većine savremenih pisaca sa ovog govornog područja (onih koje sam ja čitala). Njegov pristup temama o kojima možda možemo čitati drugdje je svjež i privlačan, a čak i ako su priče teške i zamorne, on ih donosi očima nekog sasvim opuštenog lika. Ili onog koji tako djeluje. U romanu „Blue moon“, glavni lik je mladić koji studira, ali izgleda nema namjeru da završi. Mladić koji visi okolo sa ekipom i čija je glavna obaveza da se brine o svojoj kokotici. Da, naozbiljnije, ono čemu se najviše posvećuje u toku dana je frizura. On je tako elvisovski digne što je moguće više, zagelira, zalakira, obuče kožnjak, farmerice i ide je pokazivati na ulici, u kafiću i nažalost ponajmanje na fakultetu. Živi u studentskom domu, roditelji su mu odavno prestali slati novac za školovanje, pa tako radi fizičke poslove da bi preživio. U međuvremenu, pleše, zabavlja se i dovodi jednu po jednu djevojku u svoj studentski dom. Porijeklom je sa sela i to ne bilo kakvog nego najzabačenijeg koje se može zamisliti. Ježi se od same pomisli da bi se tamo mogao vratiti da živi, a ni ne studira mu se baš. On je rokabili, slobodan je, na momente melanholičan, na momente razdragan. No, kako vrijeme prolazi, a on upoznaje djevojku sa kojom bi mogao ostati u dužoj i ozbiljnijoj vezi, shvata da tom njegovom raskalašnom životu svaki tren može doći kraj. U selu u kojem je rođen vlada neviđeno siromaštvo, ali se ponekad čini kako stvari idu naprijed. U gradu gdje studira dešava se mnogo toga zanimljivog, ali kao da napretka nema. Razapet između sela i grada, sebe kao nekoga kome je suđen zemljoradnički posao ako ne završi studije i onoga koji nema odvažnosti da odraste i završi fakultet kako bi se zaposlio, on odlučuje da čeka da vrijeme presudi u njegovu korist. No, kako vrijeme nikad nije presudilo ni u čiju korist ako mu nešto ne daš zauzvrat, tako ni ovaj propali student nije mogao očekivati više. Zato se suočava sa anksioznošću misleći da je smrtno bolestan, potpuno se predaje i ne primjećuje kako se sve oko njega mijenja i dobija novu dimenziju. Continue reading ““Blue moon” Damir Karakaš”

Posted in Osvrti

“Velika čarolija” Elizabeth Gilbert

 

Tekst koji je pred vama napisala sam nešto prije Nove godine, sačuvala ga i odlučila da ću ga objaviti onda kada donesem čvrstu odluku da počinjem pisati nešto što ću, kada završim ( a dala sam sebi i rok ) i objaviti. Nije me briga kakve ću kritike dobiti za to, ali hoću da znam da sam uradila nešto za sebe, po svojoj mjeri i svojim pravilima. Ako se nađe i jedna duša da to pročita i dopadne joj se, to će već biti iznad mojih očekivanja. Znate zašto? Zato što ih nemam. Želim da uradim nešto za sebe zato što tako želim, a ne želim da me zaustavi moja pretjerana samokritičnost. Ili (samo)kritičnost. Kako god, ovo što slijedi nije osvrt kakve inače pišem na blogu. Ovo su istresne emocije nakon pročitane knjige “Velika čarolija” Elizabeth Gilbert i to bez zadrške i ispravke. Continue reading ““Velika čarolija” Elizabeth Gilbert”

Posted in Osvrti

“Ništarija” Hanif Kureishi

Za početak, ovo je druga knjiga Hanifa Kureishija koju sam pročitala. Prva, pod naslovom „Nigdje“ me oduševila svojom nepretencioznošću. Imate pisaca koji su dobri, jako dobri, ali znaju da nisu odlični, to im je kompleks i onda se jako trude da dobace loptu očekivanja što bliže košu koji u svojim rukama drži javnost. Imate onih koji su sjajni, zaista sjajni, znaju to i ponašaju se u skladu s tim. Imate i ovih trećih, kao što je Hanif Kureishi koji je stvarno odličan, barem meni, ali kojeg nije briga da li će uvijek dobaciti loptu očekivanja što bliže košu ili će je samo voditi po stranicama knjige, što ja zaključujem na osnovu njegovog pisanja. I to mi se jako dopada. Takva rasterećenost, nenametljivost i pisanje iz čiste potrebe da se oslobodi kreativna zvijer koja je zarobljena u njemu i pusti na slobodu je zaista oslobađajuća i za čitatelja. Barem za mene jeste. I pokušaću da pronađem sve njegove knjige i pročitam. Inače, to sam načelno sebi zadala kao cilj u 2019-oj godini, da krenem redom i dovršim sve pisce koje sam počela. Mogla bih, recimo, svaki mjesec u 2019-oj čitati nekoga drugoga. Ili neki drugi serijal. Khm. Dobra ideja. Uvijek ih ima, kao i planova, ali realizacija… To je već drugi par čarapa. A znate da se čarape uvijek nekako razdvoje u mašini, nestanu i nikad se ili rijetko više spoje. Eto ga dokaz kako ja odlutam bez potrebe i namjere i onda gdje sam krenula, dokle sam došla, koliko još do kraja… Da, slijedi osvrt na „Ništariju“ Hanifa Kureishija. Jedna od knjiga koju sam sa uživanjem pročitala. Continue reading ““Ništarija” Hanif Kureishi”

Posted in Osvrti

“Misija Zaborav” Maria Duenas

Odlučila sam ovog ljeta da zaista čitam „ljetnu“ literaturu – one knjige koje će biti lagane poput toplog i sunčanog dana, koje će odlepršati od mene poput jutarnjeg povjetarca i koje će me odvesti u snove dok je nebo puno zvijezda. Ljubiće ne volim, pa sam ih odmah isključila. Površne priče također. Roman bez cilja mi nikada nije bio opcija mada je sigurno svaki pisac kada je pisao krenuo sa namjerom sa baš njegova ljubavna priča bude jedinstvena, da ima dubinu i poruku. Teško je pronaći nešto što možete čitati bez previše uživljavanja, a da ipak ima neku suštinu. Na odmoru sam se opredjeljivala za kratke priče i mislim da je to super izbor za putovanja kada ne želite da vam promakne neki momenat, ali i kada ne želite odustati od čitanja svaki dan. Iako je danas hladan augustovski dan, ja sam ustrajna da ljeto produžim do njegovog kalendarskog trajanja i da uživam i u onom miholjskom na ljetni način. Zato vam u tom periodu donosim osvrte na knjige koje jesu ljetna literatura, sa laganim, finim i neopterećujućim pričama, sa radnjom koja vam ipak drži pažnju, sa zanimljivim likovima i sa finim opisima. Continue reading ““Misija Zaborav” Maria Duenas”

Posted in Osvrti

“Sestra Sigmunda Freuda” Goce Smilevski

Ovaj roman je predivan. I užasavajući. Predivno užasavajući. E tako baš. Goce Smilevski svaka čast na istraživanju, na promišljanju, na hrabrom postavljanju pitanja tamo gdje je stavljena tačka, na otvaranju mnogo novih pitanja za čitatelja. Dakle, knjiga „Sestra Sigmunda Freuda“ je vrhunsko književno djelo. Ispunjeno je biografskim podacima do kojih se moglo doći, znanjima koja je autor imao, otvaranjem jednog ne tako lijepog poglavlja u životu oca psihoanalize, obrađivanjem puno tema o kojima bi se mogle napisati još barem tri knjige ( a o kojima ću ja razmišljati dugo, jer evo razmišljam već sedam dana nakon što sam pročitala i posljednju rečenicu u ovoj knjizi ) Iskrena preporuka za sve one koji vole pogledati i sa druge strane medalje u živote slavnih osoba, ali i one koji žele doznati kako odgoj, odnos majka-dijete, brat-sestra, samodopadnost ili nesigurnost s druge strane odrede cijeli jedan život, živote zapravo i čak utiču na način njegovog završetka. Continue reading ““Sestra Sigmunda Freuda” Goce Smilevski”

Posted in Osvrti

“Tu sam” Kleli Avi

Poželjela sam pročitati neko sasvim lagano štivo, ali da ipak nije banalno. Posegnula sam za knjigom lijepe naslovnice, nježnog naslova i privlačnog sadržaja. Tako to obično biva. A onda mi se pokazalo da zapravo ne postoje banalne knjige, već samo one koje banalno pročitamo. Da se razumijemo, djelo „Tu sam“ autorice Kleli Avi je sasvim lagano, opuštajuće i čita se brzo. Nema tu mudrovanja, možete je pročitati uz jutarnju kafu, poslijepodnevni odmor, u autobusu na nekom kraćem putovanju, dok čekate negdje u redu ili u pauzi na poslu. Ali, mene je ova knjiga potaknula da pronađem koji podatak više o jednom, za mnoge, beznadežnom stanju – komi. Dokaz mi je ovo da nikad ne trebam za neki sadržaj reći da je banalan. Takav može biti samo moj pogled na isti. U svakom slučaju, ovo je jedna od onih knjiga koje možete pročitati bez napora, usput i koja vam eventualno, kao meni, može poslužiti za istražiti neku temu. Continue reading ““Tu sam” Kleli Avi”

Posted in Osvrti

“Grad u cvatu magnolije” Mehmed Pargan

Prišla sam čitanju „Grada u cvatu magnolije“, prvog romana Mehmeda Pargana bez predrasuda, bez prethodnih znanja o čemu se tu radi i bez ikakvih očekivanja. Htjela sam pročitati roman koji je napisao čovjek kojeg poznajem kao divnu osobu, sjajnog novinara i pjesnika. Već prve rečenice uvukle su me u priču koja će se kasnije ispostaviti višeslojnom pričom smještenom u okvire rata, umiranja, preživljavanja, životarenja, sjećanja, zaborava, umjetnosti… Moje mišljenje kao čitatelja je da ovaj roman zaslužuje važno mjesto u bosanskohercegovačkoj književnosti danas i zauvijek kao dokument jednog vremena, prije svega, i priča o jednoj predivnoj zemlji kojoj je sudbina da se svako malo susreće sa ratovima i, opustošena se opet uspije roditi još ljepša. No, ovaj roman je puno više od toga. On nam pruža uvid u živote ljudi koji su na najgori mogući način preživjeli rat, nastavili životariti rasuti širom svijeta, pokušavajući tamo i tako da pronađu svoje srušene domove, uništene živote, ubijene ljubavi. Ovaj roman oda je životu i smrti i umjetnosti koja, iako ne može spriječiti da se stvari dešavaju svojim tokom, ipak može pomoći da se promijene razmišljanja o onome što mora ili ne mora da se desi. „Grad u cvatu magnolije“ Mehmeda Pargana otvara brojna pitanja i ne daje jasne odgovore. No, samo ako smo predan čitatelj, odgovore ćemo naći sami. Ili barem znati u kojem smjeru da ih tražimo. Continue reading ““Grad u cvatu magnolije” Mehmed Pargan”